ŷ

Jump to ratings and reviews
Rate this book

Semplicemente perfetto

Rate this book

È il suo primo giorno all’università di Oslo quando il diciannovenne Albert nota una ragazza dalla quale non riesce a distogliere lo sguardo. Il suo nome è Eirin. Non si sono mai visti prima e non si lasceranno mai.
Dopo trentasette anni di vita passati insieme, Eirin è in Australia a un congresso di biologia marina quando Albert riceve dal proprio medico una notizia devastante.
Come può andare avanti dopo aver saputo?
Per trovare una risposta, si rifugia nella Casa delle fiabe, il cottage immerso nel verde sulla riva del lago dove è solito ritirarsi con la famiglia nel tempo libero. Completamente isolato, si concede ventiquattro ore per scrivere il suo addio al mondo e alle persone che ama. Vuole raccontare tutto, anche quello che fino a oggi ha tenuto gelosamente segreto, ma vuole anche interrogare se stesso su quale sia il senso ultimo del nostro esistere. E proprio quando è sicuro che ogni speranza è spenta, quando ha davanti solo la tenebra più fitta, come le notti in cui remava fino al centro del lago per scrutarne l’abisso, Albert capisce che c’� ancora una risposta, c’� uno spiraglio che si apre sul buio�
In poco più di cento densissime pagine, un Jostein Gaarder in stato di grazia ci sorprende con un romanzo totale nel senso più pieno del termine.

Tutto vi trova spazio, tutta l’umana ricchezza e miseria: la paura e il coraggio, la mancanza di fede e la devozione, la scienza e le lettere, la morte e l’eros. Un romanzo capace di commuoverci fino alle lacrime e insieme di riconciliarci con il mondo.

78 pages, Kindle Edition

First published September 21, 2018

20 people are currently reading
647 people want to read

About the author

Jostein Gaarder

74books7,461followers
Jostein Gaarder is a Norwegian intellectual and author of several novels, short stories, and children's books. Gaarder often writes from the perspective of children, exploring their sense of wonder about the world. He often uses meta-fiction in his works, writing stories within stories.

Gaarder was born into a pedagogical family. His best known work is the novel Sophie's World, subtitled "A Novel about the History of Philosophy." This popular work has been translated into fifty-three languages; there are over thirty million copies in print, with three million copies sold in Germany alone.

In 1997, he established the Sophie Prize together with his wife Siri Dannevig. This prize is an international environment and development prize (USD 100,000 = 77,000 �), awarded annually. It is named after the novel.

Ratings & Reviews

What do you think?
Rate this book

Friends & Following

Create a free account to discover what your friends think of this book!

Community Reviews

5 stars
327 (22%)
4 stars
546 (38%)
3 stars
418 (29%)
2 stars
126 (8%)
1 star
17 (1%)
Displaying 1 - 30 of 166 reviews
Profile Image for Наташа.
178 reviews26 followers
January 2, 2019
Justejn Gorder.

Čovek iz čijeg je pera nastao "Sofijin svet" (vršlja svojim opservacijama, opisima, imaginacijom, insinuacijama, po N-inom svetu).

ǰžԾ.
Skandinavac.

A prevod odradio, vrlo suptilno, u ime Geopoetike, Radoš Kosović.

Potpisao, naravno, Vladislav Bajac.

A priča? - Baš kako treba, jelte?

Da, verujem - dešava se sve onako kako treba.
Dzč쾱.
ѱٲھč쾱.
ʴDZپč쾱.
ʴDZپč쾱?

Knjiga mi je legla kao na ranu so i nadam se da...

Nadam se da će sve da bude, vrlo skoro, BAŠ KAKO TREBA i da će, ako već neko mora da otputuje, to biti lik iz romana - neka on, sveca mu, prvi ode put neba.

PS
Kupite knjigu sebi, kao vakcinu protiv gripa, ali je ne poklanjajte krhkim dušama, a posebno ne onim dušama koje se bore da sve bude BAŠ KAKO TREBA.

Profile Image for Sandra Deaconu.
780 reviews127 followers
October 12, 2020
Povestea și scriitura au acel ceva cald, caracteristic lui Gaarder, dar protagonistul și-a înșelat soția și vrea să îi recunoască asta ca să moară împăcat. Tipic pentru o scârbă care înșală: să fie egoist până la capăt. Aia nu doar că ar suferi după moartea lui, dar ar mai și afla că omul pe care îl jelește a trădat-o. Din acel moment nu mi-a mai păsat de el, așa că am ieșit din poveste și am citit-o fără emoție. Câteva citate aici: .

,,Cu cât perspectiva noastră e mai profundă, mai amplă și mai înflăcărată, cu atât înțelegem mai bine ceea ce avem de dat înapoi. Trebuie să plătim factura pentru o lume întreagă în care ne-am trăit viețile glorioase și în care ne-am ghemuit fericiți, chiar dacă doar ca niște muște efemere. Și nu vom avea niciodată șansa să venim înapoi și să salutăm din nou lumea."
Profile Image for Stefan Garland.
Author1 book84 followers
July 15, 2020
Justejn Gorder sedi sam za stolom i plače.
Branko Radičević: Dozvoljavate li, zašto onaj gospodin plače?
Konobar: Umire, pa mu je žao.
Branko Radičević: Aaah, moj tip čelovjeka! Pošaljite mu dupli džek na moj račun!
Profile Image for Mary 🍀.
157 reviews10 followers
June 9, 2022

#ادبیات_نروژ 🇧🇻�
دقیقاً درست�
نویسنده: یاستین گوردر
مترجم: مهوش خرمی پور�
نشر: کتابسرای تندیس�


برشی از کتاب�

ما انسان ها محکوم هستیم با این یقین زندگی کنیم که همه ی چیزهای باشکوهی را که به ما اجازه ی لذت بردن از آن ها داده شده یعنی فرم های گوناگون حیات در کل این کره ی خاکی مثل دریا با انواع گوناگونی از موجودات زنده اش، آسمان بالای سرمان و ستاره هایش و میلیاردها سال نوری کهکشان ها یعنی جایی که آرزو داریم بدانیم در آن ها چه می گذرد. همه ی این ها را باید پس از سپری شدن عمر کوتاه چند ساله مان ترک کنیم. زمان تسویه حساب من ساعت به ساعت در حال نزدیک شدن است.
ما باید بهای سنگینی بپردازیم.�


و اما قصه از چه قراره�

دقیقاً درست قصه مرگ و روزهای آخره، نامه خداحافظی و از این حرفاس. کلیت ماجرا برای من یک داستان نسبتن تکراریه.� آلبرت همونطور که خودش میگه نوشتن کار همیشگیش بوده و حالا بعد اینکه ایرین رو راهی کنگره تو استرالیا کرده رفته به خانه ی افسانه ها همون کلبه جنگلی مهم و معروف داستان تا برامون از گذشته و رازهاش بگه، حالا چرا گذشته؟ چون کتاب از جای شروع میشه که پزشکش اون رو از بیماری که داره مطلع میکنه. ماریانه پزشک خانوادگیشونه که میخونیم قبل تر بیش از یک پزشک برای آلبرت بوده. تو داستان از آشنای تا ازدواج با ایرین میگه و خانه ی افسانه ها که چطور صاحبش شدن. مخاطب این نوشته هاش همسرش، پسرش، عروسش و نوه اش هستن که آخر قصه معلوم نشد آخر با دفتر نوشته چهارم چیکار میکنه!!� توی کتابای گوردر قصه هرچی باشه ردی از فلسفه رو میبینی چرا که معلم فلسفه اس، و هر داستانی یه چیزی مثلن برای یاد دادن، یا اطلاعات مخاطب داره. تو این داستان خیلی زیاد به ستاره شناسی، کائنات، زمین از این دست چیزها پرداخته بود.�
با وجود محبوبیت گوردر برای من، خوندن این چیزها وسط داستان این چنینی اصلن جذاب نبود و زیادی داستان رو کشش میداد. دو سه برش خیلی خوب داشت اما اینکه وسط صحبت از زندگیش میپرید به توضیحات دیگه رو اصلن خوشم نیومد.� صحبت از خودکشیش بود یهو وصلش کرد به خواب و فرشته نجات و ... کتاب ۱۱۱ صفحه بود بدون هیچ مقدمه و پیشگفتاری، اما کلن شاید ۵۰ صفحه اش خوندنی بود.
تمام این نظر با توجه به خوندن کتاب به ترجمه فارسی بود.�
Profile Image for Cudeyo.
1,202 reviews63 followers
April 4, 2020
Un relato corto que me ha dejado algo fría aunque en principio no debería haber sido así. La historia lo tiene todo para emocionarnos: el protagonista recibe una mala noticia en la consulta de su médico y se retira a su cabaña de vacaciones, donde tiene los mejores recuerdos con su esposa, para decidir sobre su presente y su futuro.

Pero tal vez por las divagaciones sobre el universo, las estrellas y la vida en general, no he conseguido sentirme completamente imbuida en la historia. A ratos, sí, cuando realmente hablaba de su familia o cuando charla con el visitante, pero divaga tanto sobre nada que me ha hecho perder interés.

Aun así le doy un aprobado porque reconozco que el autor escribe bien.
Profile Image for Aggeliki.
325 reviews
November 13, 2021
Βαθιά ανθρώπινο και συναισθηματικό βιβλίο που συγκινεί.
Όταν έρχεται μια στιγμή που κάνεις ταμείο στη ζωή σου, απλώνεις τις αναμνήσεις σου και τις μετράς μία μία. Αυτό κάνει και ο Άλμπερτ που μας διηγείται ο ίδιος την ιστορία του, χωρίς να μας κρύψει ή να ωραιοποιήσει τις επιλογές του. Άλλωστε το νόημα της ζωής είναι οι άνθρωποι που επιλέγεις να συμπεριλάβεις σε αυτήν και για αυτούς ο ήρωάς μας βάζει στη ζυγαριά τα νέα δεδομένα ώστε να αποφασίσει το επόμενο βήμα του.
Όμορφα γραμμένο κι όμως ίσα που αγγίζει τη φιλοσοφική παράμετρο των όσων εξιστορεί. Αυτό το αφήνει στον αναγνώστη, που μοιραία θα σκεφτεί εκτενώς για το νόημα της δικής του ζωής.
Profile Image for Hestia Istiviani.
1,020 reviews1,898 followers
May 25, 2019
"Kita sangatlah kaya tak berhingga akan kesan-kesan kehidupan, pengakuan, kenangan, dan hubungan satu sama lain. Tetapi, pada saat berpisah, segalanya luruh dan lenyap, terlupakan."


Jostein Gaarder barangkali terkenal dengan buku tebalnya Dunia Sophie (Sophie's World) yang sayangnya bahkan belum pernah aku baca. Perkenalanku dengan Gaarder malah melalui House of Tales, sebuah novel yang kurang dari 200 halaman.

Premisnya cukup membuat penasaran. Memangya, pesan apa sih yang dikirimkan oleh Marianne? Sampai-sampai Albert harus "mengurung diri" di Rumah Dongeng. Apakah Marianne meminta cinta Albert kembali dan menggugat Eirin?

House of Tales diceritakan dari sudut pandang orang pertama. Siapa lagi kalau bukan Albert. Dengan gaya penceritaan yang maju mundur, barangkali pembaca akan merasa kebingungan ketika berusaha menjejak buku ini. Gaarder tidak mengenalkan siapa Christian, siapa June, dan siapa Sarah. Tapi ketiga nama itu muncul sejak awal (selain nama Eirin dan Mariane, tentunya).

Tapi mungkin itulah maksud Gaarder. Ia sengaja mengajak pembaca untuk ikut "berjalan-jalan" melalui kenangan dan cara pikir tokoh utama, Albert. Alur yang maju mundur itulah kuncinya.

Albert berkisah tentang pertemuannya dengan Eirin. Tentang bagaimana mereka berdua menemukan Rumah Dongeng dan mengapa dijuluki seperti itu. Semakin masuk ke dalam cerita, Albert mulai membahas tentang konflik yang pernah terjadi antara dirinya dengan Eirin. Hingga berangsur-angsur tentang rahasia yang tidak pernah diketahui Eirin sebelumnya.

Pesan yang dikirimkan oleh Mariane hanyalah sebuah awalan dari terbukanya tabir rahasia yang selama ini disimpan Albert. Dari situ, Albert mulai mempertanyakan keputusan-keputusan yang diambilnya. Termasuk, pertemuannya dengan Eirin. Memiliki Christian hingga Sarah. Tapi dari situ, pembaca diajak untuk berada pada posisi Albert: mempertanyakan kehidupan dan eksistensinya selama ini.

Dalam House of Tales, meski dibuka dengan kisah cinta dan hubungan asmara nan romantis, ternyata Gaarder menyimpan pesan tersirat. Diangkat secara perlahan melalui percakapan monolog Albert dengan batinnya sendiri yang sebenarnya cukup menggugah hati pembaca. Bagaimana jika pembaca mendapatkan pesan yang sama seperti yang diterima oleh Albert?

Tetapi di sisi lain, Gaarder menampilkan cerita mengenai "harapan." Bahwa pertolongan pasti ada, harapan akan memberikan jalan dan solusi asalkan kita mau membuka diri terlebih dahulu.

Ahya uniknya lagi, Gaarder menggunakan analogi kisah Goldilocks dan Tiga Beruang terhadap apa yang dialami oleh Albert dan Eirin. Analogi tersebut memperkenalkan pembaca dengan alam semesta ciptaan Gaarder, yang tampaknya menjadi salah satu tulisan khasnya: filsafat.

"Kita memiliki otak yang sesuai dengan alam semesta yang kita tinggali ini; yang lengkapnya seperti alam semesta itu sendiri, dan malah bisa disebut sebagai adik kecil dari alam semesta."


House of Tales memang bisa dihabiskan dalam sekali duduk. Tipis, tidak sampai 200 halaman dan ditambah ukuran huruf yang cukup besar membuat proses membaca menjadi cepat. Tetapi bagiku, pemikiran Albert terhadap kehidupan belum membuatku ikut merenung bersamanya. Boleh dicoba sebagai awalan mengenal karya-karya Gaarder.
Profile Image for Il confine dei libri.
4,788 reviews151 followers
April 23, 2019
Salve Confine!
Oggi porto alla vostra attenzione un piccolo romanzo edito Longanesi, "Semplicemente perfetto" di Jostein Gaarder, uscito il 28 marzo.
È ambientato nella fredda Norvegia e racconta di un uomo che ha scoperto di essere affetto da una malattia terminale che gli lascerà poco tempo da vivere e in condizioni che lo costringeranno all'immobilità.
Approfittando dell'assenza della moglie, partita per un convengno di biologi in Australia, decide di ritirarsi nella loro casa al lago per riflettere sul da farsi.
Arrivato lì, nella "Casa delle Fiabe", così la chiamano in famiglia, comincia a scrivere, per mettere nero su bianco i suoi pensieri, e si ritrova a fare un riepilogo dei momenti salienti della sua vita, della vita insieme a sua moglie, suo figlio e poi la nuora e la nipote. Comincia a raccontare a loro quello che non sanno, segreti più o meno gravi che, ormai in punto di morte, non si sente più di tenere dentro, ma anche emozioni e bei momenti, pensieri e sensazioni che ha provato in passato e che sta provando adesso che ha saputo la brutta notizia sulla sua salute.
Ma soprattutto si trova alla casa sul lago perché ha deciso di togliersi la vita, annegando, quella notte stessa, dopo che ha scritto tutto ciò che gli serve tirare fuori.
Non se la sente di passare il poco tempo che gli resta peggiorando di giorno in giorno, perdendo le capacità motorie e non solo, fino a perdere anche la dignità di essere umano.
È deciso a lasciarsi risucchiare dalle acque del lago perché non ha piu nulla da sperare, nulla da dare, o forse no?
“Per quasi tutta la vita siamo condannati a vivere con la consapevolezza che tutto il meraviglioso spettacolo che abbiamo vissuto - una terra dalle incredibili forme di vita, un oceano con una miriade di esseri diversi e un cielo stellato sopra di noi, lontano miliardi di anni luce, tanto che possiamo solo sognare di scoprire cosa contenga - tutto questo, dopo pochi anni siamo condannati a lasciarlo, e per me il momento si sta avvicinando.�
Romanzo di appena cento pagine, o forse meno, ma comunque completo, col quale l'autore ci fa fare un giro nella vita di questo uomo, Albert, che scopre che la sua vita è arrivata al capolinea prima del previsto.
Attraverso una sorta di lettera d'addio che Albert scrive alla sua famiglia, entreremo a far parte dei momenti più importanti della sua vita.
Il primo incontro con la moglie Eirin, l'amore che nasce forte e potente, la loro voglia di cominciare il resto della loro vita insieme, l'acquisto della "Casa delle Fiabe", che nella loro storia d'amore ha un ruolo fondamentale sin dal primo giorno.
Insomma, in poche pagine avremo letto tutto di Albert, anche i suoi segreti, le sue paure, le speranze, le illusioni.
È una bella storia tragica ed emozionante che scaturisce dal flusso dei pensieri del protagonista.
Scritta in modo magistrale, con uno stile elegante e una prosa chiara e senza fronzoli.
I personaggi principali risultano ben delineati rispetto alla brevità del romanzo e anche le piccole scene di intimità familiare risulteranno vivide.
Non c'è molto da dire senza rischiare di ripetersi o di spoilerare qualcosa, dico solo che se avete voglia di passare un paio d'ore in preda all'emozione, allora questo è il romanzo per voi.
Buona lettura.
voto 4
Profile Image for Linda.
23 reviews12 followers
November 1, 2019
Eine schöne Geschichte passend zum heutigen Allerheiligentag, lebensbejahend und zärtlich. Für mich ein klassischer Gaarder, ausgezeichnet durch viel Introspektive, philosophische Elemente und eine Handlung, die gemächlich vorangehend genügend Zeit für Reflexion lässt. Doch zurück zum Anfang: Nach vielen glücklichen Ehejahren bekommt ein älterer Mann eine Diagnose, die ihm schlussendlich nicht mehr viel Zeit lässt, zu leben. Er hadert mit sich � will er sich und seinen Liebsten das Ärgste ersparen? Wofür lohnt sich das Leben letzten Endes überhaupt? Er zieht sich zurück in die Märchenhütte am See und beginnt, ins Hüttenbuch seine innersten Gedanken aufzuschreiben, für seine Familie, aber nicht zuletzt auch für sich selbst.
Profile Image for Strasna Mera.
185 reviews23 followers
July 2, 2020
Ja sam bila ogroman Gorderov fan krajem 90-ih i početkom veka, imam većinu njegovih knjiga, neke i obožavam, pa mi je utoliko teže pada razočaranje ovom knjižicom. Ništa meni nije ovde lepo postavljeno, ni pripovedač, ni forma, ni sama priča, ni poenta. Ništa! Šuplje sa svih strana... Čak mi nije jasno ni kome je knjiga namenjena. Da je pisana za omladinu, pa da i nekako pije vodu, ali tema koju obrađuje, omladinu ne zanima, pa i tu dođoh do ništa.
Profile Image for Olivera Vukašinović.
32 reviews6 followers
July 31, 2022
Četvrta knjiga iz književnog izazova 12 preporuka prijatelja koju sam pročitala na Hvaru jeste delo autora svetskog bestselera “Sofijin svet� Justejna Gordera “Baš kako treba�.

U podnaslovu ove Gorderove knjige stoji � Mala priča o skoro svemu. I zaista jeste tako. Autor je na svega stotinak stranica uspeo da na sebi svojstven, jednostavan, a pak zanimljiv način, progovori o skoro svemu što je čoveku bitno � životu, ljubavi i smrti. Dotakao se i krupnih filozofskih pitanja: šta je čovek? Zašto je svemir baš ovakav i zašto je Veliki prasak bio baš onakav kakav je i bio?

Pitate se otkud na fotografiji pored ove knjige i slikovnica o Zlatokosi o tri medveda. Sam naslov romana, kako pisac objašnjava, potiče iz stare bajke o Zlatokosi. Zlatokosa jede kašu koja je “baš kako treba�, ni prevruća ni prehladna, spava u krevetu koji je baš kako treba, ni pretvrd ni premekan� Veza koja se naslovom uspostavlja sa bajkom o Zlatokosi proširuje se dalje na celu priču koja, kao i većina bajki koje su imale po nekoliko verzija (starije verzije su obično bile okrutnije, dok su novije bile „ulepšane�), ima svoj idiličan, ali i svoj okrutan i bolan deo.

Pojam “Zlatokosina zona� izveden iz te bajke, astronomi često upotrebljavaju kada opisuju oblast oko zvezde u kojoj je temperatura “baš kako treba� da bi se pronašla voda. Shodno ovome naša planeta se nalazi u ovoj zoni. Baš dok sam čitala ovu knjigu teleskop Habl je poslao predivne fotografije našeg kosmosa. Ova koincidencija me je baš dirnula i još dublje povezala sa knjigom.

“Gledam burmu, zapravo verenički prsten, jer Ejrin i ja smo se ranih sedamdesetih odlučili za nešto tako politički nekorektno kao što je veridba.

To zlato potiče od eksplozije supernove pre mnogo milijardi godina. Naši prstenovi, dakle rezultat su kolapsa masivne zvezde. Ostatke tog astralnog kraha nosimo kao dokaz da pripadamo jedno drugom.

To i nije tako neprikladno, s obzirom na to koliko smo duboko ukorenjeni u sloj za slojem preduslova svemira. I mi se sastojimo od materija koje su nastale nakon takvih eksplozija supernova. Mi smo zvezdana prašina.

Mada je možda prikladnije reći da smo zvezde padalice, prolazni blesci.

Letimo kroz kosmičku noć. I sagorevamo. �

Profile Image for Srboljub Stojadinovic.
17 reviews3 followers
March 30, 2020
Mala knjiga koja se bavi velikim temama. Volim autore kojima ne treba mnogo stranica da bi se na kvalitetan način izrazili o važnim životnim temama. Refleksija na čisti smisao postojanja je kroz priču i razmišljanja jednog prosečnog stanovnika planete Zemlje takva da nas podseća na sve ono što je posebno u vezi sa privilegijom zvanom život, a danas na žalost to često ne vidimo. Podseća nas da ako malo zastanemo možemo da uživamo u svakom trenutku postojanja, a da je izbor uvek na nama. Sve to nekako spontano i nenametljivo. Za svaku preporuku.
Profile Image for basiki.
239 reviews284 followers
August 30, 2022
Typowa ja, chce coś na szybko i zanurza się w świat filozofii i egzystencjalnych wyborów. Lepiej poczekać na tę książkę niż czytać ją z losowego wyboru, jak ja, bo trochę traci, gdy nie jest się przygotowanym na rozważania i odkrywanie prawdy o życiu.
Profile Image for Simona.
955 reviews223 followers
January 24, 2020
Esattamente come ne "Il mondo di Sofia", anche in questo racconto lungo, l'autore introduce elementi filosofici che sono parte della sua attività e opera letteraria.
Che cos'è un uomo è la domanda che si pone Albert, il protagonista, ma anche lo stesso lettore di fronte alla sua vita che, in seguito di una notizia terribile, mette in gioco la sua intera esistenza. Un monologo in cui Albert si lascia andare alle paure, a come affrontare questa nuova e angosciosa vita e, per farlo, si rifugia nella Casa delle Fiabe dove tutto è cominciato.
Il lettore entra, a piccoli passi, nel suo mondo di amore e sentimenti per la moglie Eirin e i figli, apprendendo ogni aspetto della storia come se nulla dovesse rimanere in superficie. Una storia, per alcuni aspetti, un po' troppo melensa, in cui il protagonista si assume le proprie responsabilità contando sull'affetto della famiglia, il suo punto fermo, perché "Nessun uomo è un'isola" e bisogna aggrapparsi agli altri per sopravvivere a questa vita.
Profile Image for Nisa Rahmah.
Author3 books105 followers
August 20, 2019
Kalau terbiasa membaca buku Opa Gaarder, rasanya mungkin bakal hafal dengan pola penulisan ceritanya dan juga konten di dalamnya. Masih dengan media buku, dan menyelipkan kisah filosofis di dalamnya. Aku tidak mengharapkan banyak dari buku ini, karena memang tidak banyak hal-hal baru yang muncul di dalamnya. Tidak seperti The Puppeteer yang menyinggung soal boneka puppet (apalah istilahnya aku lupa) dan family kata yang unik dan menyuguhkan sesuatu yang baru, House of Tales cenderung menjadi biasa saja. Ini seperti nostalgia menyenangkan karena sensasi membaca buku-buku Opa itu seolah sama, dan menyenangkan pula tentunya.

Berkisah tentang Rumah Dongeng dan apa yang terjadi di dalamnya puluhan tahun silam, yang dialami oleh sepasang manusia yang tengah dilanda asmara, kenangan itu terbawa hingga hari tua mereka. Putus asa karena suatu penyakit menyebabkan sang tokoh utama berkontemplasi di rumah itu sambil menulis di sebuah buku. Perenungan-perenungan kosmik dan tentang makna diri masih muncul dalam kisah ini. Hangat dan meneduhkan.
Profile Image for Laura Contrada.
5 reviews1 follower
January 13, 2020
L'ho trovato fastidiosamente simile a "La ragazza delle arance": ci sono la malattia, la morte, l'amore a prima vista, la famiglia e la ricerca del senso delle cose, tutti temi già esplorati ma trattati a mio parere in un modo quasi sbrigativo che risulta decisamente meno evocativo e potente.
Profile Image for Jagoda.
178 reviews3 followers
April 16, 2023
Czytanie tego książki było jak przeglądanie czyjegoś pamiętnika ( było to intrygujące, ale też czułam w tym coś niewłaściwego, że pewien poziom intywności powinien zostać zachowany)
Profile Image for LauraT.
1,321 reviews92 followers
May 24, 2020
Anche ****1/2

Un altro libro sulla morte e quello che dell’uomo rimane dopo di essa, per chi come me, e come l’autore, non crede, non ce la fa a credere, a una vita nell’aldilà.
Belle considerazioni; molte condivisibili; molte condivise con chi, nella mia vita c’� stato ed è andato via consapevole di non avere una seconda chanche. Ma, come diceva Cercas, o Donne se è per questo, ancora vive in noi, perché l’uomo non è un’isola, ma una rete di relazioni.
Grazie a Piergiorgio per avermelo “imposto�: molti libri che mi arrivano da fuori sono scoperte per me�

Alcune citazioni random:

I membri di una famiglia non sono tutti presenti nello stesso momento. Qualcuno se n’� andato e qualcuno non è ancora nato. L’ordine è universale: in tutte le famiglie ci sono individui che non sono più in vita. Questo non significa che abbiano abbandonato la famiglia.

Non sono lucido, qualcosa mi ribolle dentro, sono terrorizzato, ma devo assolutamente capire, devo prendere una decisione. Devo scrivere, perché la scrittura è il solo modo per mettere a fuoco tutto. Mi costringe a sintetizzare i pensieri prima che finiscano sulla carta. Mi pare di intravedere un filo rosso in questo caos, ma non so dove mi condurrà.

Mi torna in mente il primo giorno, quando avevamo fatto un giro in barca per la primissima volta. Anche allora era calata su Eirin un’improvvisa cupezza.
…]
A un certo punto esclama: «Questa è l’eternità, Albert!»
Affonda i suoi occhi nei miei. E aggiunge: «Non esiste un’altra eternità!»

Allora comincerebbe inevitabilmente il circo dei mocci e delle lacrime. Forse è un pensiero bizzarro, ma mi viene in mente che anche la più profonda disperazione può facilmente degenerare in melassa. Non è detto però che debba per forza finire in questa fanghiglia, sta a me decidere, sta alla mia dignità

Perché c’� una cosa su cui devo pronunciarmi, una cosa che devo decidere. Ed è una cosa che devo decidere io, non saranno Marianne o l’assistenza sanitaria a decidere per me, e forse nemmeno voi della famiglia.
Per farlo ho bisogno di fissare qualche pensiero sulla carta.

L’idea di non avere più la capacità di prendere in mano il mio destino mi pare un vero incubo. È insopportabile, ed è già troppo tardi. Questo è il terrore. Questo è ciò che temo dell’impotenza.

Ma tutto questo importa? Questa meraviglia adesso è qualcosa di cui rallegrarsi?
Io sto per fondermi. Ritornerò nel deserto, alla natura senza vita.

Ma il cervello umano, nella sua semplice perfezione, è grande abbastanza perché la testa passi dal canale e allo stesso tempo perché abbia un’intelligenza sofisticata …]La natura qui ha esteso i limiti all’estremo, ed è per questo che nel corso della storia molte donne sono morte partorendo o per motivi connessi al parto e milioni di bambini non sono sopravvissuti alla loro stessa nascita.
La nostra capacità di indagare l’universo ci è costata cara [a noi donne soprattutto!!!]. Abbiamo pagato un prezzo di sangue per arrivare sulla luna, per conquistare una visione d’insieme dei pianeti e della storia dell’universo.

Per quasi tutta la vita siamo condannati a vivere con la consapevolezza che tutto il meraviglioso spettacolo che abbiamo vissuto � una terra dalle incredibili forme di vita, un oceano con una miriade di esseri diversi e un cielo stellato sopra di noi, lontano miliardi di anni luce, tanto che possiamo solo sognare di scoprire cosa contenga �, tutto questo, dopo pochi anni siamo condannati a lasciarlo …]Abbiamo tutti un debito pesante al quale nessuno di noi è in grado di sfuggire, e adesso, adesso l’Esattore se ne sta sulla soglia con in mano l’orrenda cambiale. Prestito scaduto. Scade con l’esatto valore nominale.
Ho avuto in prestito un mondo intero e adesso devo restituirlo, non in comode rate, ma tutto insieme…]c’� sempre stato un velo funebre sopra ogni istante di gioia.
Il fatto è che in realtà non siamo mai: c’� soltanto il divenire, perché non c’� nulla al mondo che duri.

Nella specie umana, solo il cervello del bambino è adatto alla pura e semplice gioia di vivere, al gioco, così come avviene negli «anni magici». Qualcosa dentro di noi si spezza quando arriviamo a una certa età e non apparteniamo più al «popolo misterioso» � come descrive i bambini un cantautore svedese.


Oltre ai bambini, forse esiste un altro gruppo di persone che riescono a prendere la vita con estrema calma. Penso a chi è molto religioso, a tutti coloro che hanno la certezza assoluta che, dopo questa, li attende una vita migliore.

Non sono soltanto me stesso. Ho un’identità più profonda e fondamentale. Sono un rappresentante dell’umanità e questo mi sopravvivrà.
Penso a tutte le persone che ho incontrato in vita come a un’intensa e scintillante pioggia di volti, un mosaico vivente.
Anch’io sono stato una delle maschere, una delle scintille. Una cosa abbiamo tutti in comune: a turno ci spegneremo. Ma il falò continua a bruciare, a propagare scintille energico come prima.
Noi non siamo soltanto natura. Siamo una fitta trama in cui rientrano i contesti famigliare, sociale e culturale.



Profile Image for Sanja_Sanjalica.
889 reviews
November 11, 2023
"The years seem unfathomable to us while we are still in them and while we are trying to find a way to an unknown future, but if we remember them later, it seems that they have gone by like the wind."


Wow. It takes some time to gather all my thoughts about this book.
Of course it was to be expected that the author of Sophie's World will get philosophical about life in this one as well, and in the best way possible.

This is a story about a man who gets devastating news, which makes him go back to a cabin on a lake (called House of Tales as an inside joke with his wife), the setting of many important events of his life. He writes a sort of a diary/confessions/reminisces of his life and important events, of his family and his actions. But this is Gaarner, so the man in the story also thinks and writes about the universe, life and his place in it.

The way he remembers his relationship with his wife, their courtship, moments with his children and random moments in his life, it all connects to powerful messages about our place in the world, the impact of seemingly small moments, but also human fragility and mistakes we make.

The story is so beautiful and sad at the same time, the beautiful way he jumps from regarding the whole universe and the probabilities of it even existing to his own life and the grim future that awaits him make for an impactful read. Just like the story of Goldilocks and the Three Bears (an important metaphor throughout the book), there has to be something "just right" for things to happen, from life itself to many decisions and actions that make up our everyday existence.

I think I will go back to this short, but powerful book when I get older, to remind me of some important truths. This is a powerful one, for sure, and you can't be indifferent to the message. But also, it up to you to interpret this story for yourself. This is the beauty of it.
Profile Image for Aninaplanetaknjiga.
23 reviews7 followers
August 28, 2021
Upravo sam je pročitala i mislim da mi je u ovom trenutku baš sela. Prijao mi je Gorderov lagan i jednostavan stil. Došla mi je kao ohrabrenje. Jer život, kao i voda, uvek pronađe put.
Profile Image for hopeforbooks.
559 reviews200 followers
October 15, 2022
Zaskoczyło mnie jak filozoficzna była. Główny bohater otrzymuje diagnozę i próbuje się z nią oswoić, ta książka jest formą listu do najbliższych. Była smutna i przejmująca. Polecam
Profile Image for Czytam Sercem.
193 reviews3 followers
November 12, 2024
Książka, która idealnie pasuje do nostalgicznej aury pierwszych dni listopada. Śledzimy rozważania mężczyzny, który zastanawia się nad swoim życiem w obliczu poważnej diagnozy. Chciałby podjąć wyważoną decyzję � w sam raz dla wszystkich. Rozmyślania te bohater snuje na tle baśni o Złotowłosej i pewnej grupie gwiazd o tej samej nazwie. Lektura idealna na jesienny wieczór, który sprzyja refleksjom na temat życia i śmierci.
Profile Image for jmbadia.
332 reviews25 followers
October 29, 2022
Mira que fa temps que vaig migllegir "El mon de Sofia", doncs ha estat obrir "La mida justa" i he sentit exactament la mateixa simplicitat amb que Gaarder explicava filosofia. Com si m'haguessin arriat amb la magdalena de Proust al cap molt fort. I no és només formal aquesta simplicitat, es nota tamnbé en la volguda manca d'artificiositat del llibre, l'honestedat de l'autor, que no pretèn tan descobrir-nos cap veritat com deixar-s'hi quatre digressions realistes i honestes però també pal-ĺiatives.
M'ha emocionat, me'l compraré. Estic segur que em farà servei quan em toqui a mi anar de retirada.
Profile Image for Alejandro Orradre.
Author3 books104 followers
May 29, 2022
Este tipo de historias son duras, y nunca terminan de ser consoldadoras pese a sus finales.

Una novela sin más, con el típico detonante que empuja la historia y la convierte en un crisol de flashbacks, entendibles porque la trama lo requiere.
Profile Image for Windy.
16 reviews4 followers
August 24, 2019
"Akkurat Passe: en liten fortelling om nesten alt"
"Rumah Dongeng: Kisah tentang Cinta dan Keabadian"

"Hal yang akan segera terjadi, entah bagaimana caranya, akan meninggalkan jejak dalam diri kita semua. Tidak ada jalan untuk kembali ke kondisi semula."
Kalimat pembuka yang bagi saya cukup menarik perhatian yang mana hal seperti ini sering terpikirkan terutama setelah kita berpikir bahwa kita telah melakukan sesuatu hal yang salah.

Namun bagi saya, daripada sebuah buku tentang cinta dan keabadian, mungkin lebih terasa seperti sebuah buku tentang kehidupan dan kematian. Karena isinya menceritakan flashback Albert tentang cinta masa lalu dan cinta terakhirnya. Juga tentang kebahagiaan dan kesedihan yang dia alami. Ketakutan Albert akan kematian membawanya untuk menyelami lebih dalam kenangan-kenangan semasa hidupnya.

Membaca buku ini membuat pembaca berpikir bahwa kehidupan kita saat ini pastilah sudah diatur sejak awal terciptanya dunia ini. Semuanya pas dalam waktunya. Unsur-unsur yang ada di bumi pas sekali untuk bisa ditinggali, lalu berubahlah unsur tersebut, namun pas sekali sehingga membuat alam ini lebih subur, dan segala makhluk hidup di dalamnya berevolusi. Bahkan sebuah pertemuan dan perpisahan direncanakan dalam waktu yang pas.

Selain itu, buku ini membawa kita memahami "suicidal thoughts" yang dialami oleh sang tokoh utama. Ketidakinginannya menjadi beban keluarganya, dan juga ketakutannya untuk mengucapkan salam perpisahan dalam jangka waktu berbulan-bulan. Yang pada akhirnya dia sadar,
"Aku juga memiliki tanggung jawab untuk menyiapkan anggota baru ke dunia ini. Dan suatu saat, mereka pun harus meninggalkan dan berpisah dengan keluarganya, juga dengan seluruh dunia. Bagaimana caranya agar kepasrahanku ini dapat menular kepada mereka?" Dia memutuskan bahwasanya itulah urusan hidupnya yang terakhir. Itulah harapannya. Bukankah manusia tak bisa hidup tanpa sebuah harapan?

"Aku merasa waktu yang masih tersisa tidaklah terlalu panjang atau terlalu pendek. Mungkin boleh dibilang pas sekali. []

>> Sebagai catatan, menurut saya, inti dari semua kisah Gaarder berpusat pada Sophie's World dan Solitaire Mystery. Jika sudah membaca kedua karya tersebut, pasti akan merasa bahwa banyak hal yang diulang. :)
151 reviews1 follower
December 29, 2018
Baš kako treba, mala priča o skoro svemu, lepo se namestila pred kraj godine. Priča o misteriji života, ljubavi i smrti, porodici...postanku sveta, koliko smo svi jedinstveni i zahvalni za taj trenutak u kome smo nastali.
Profile Image for Góra  Książek.
118 reviews19 followers
December 18, 2021
"Krótka historia o prawie wszystkim". O życiu, o śmierci, o miłości, o rodzinie, o zdradzie, o chorobie. 125 stron, które mieszczą w sobie całą egzystencję głównego bohatera. Ten, kocha swoje życie, swoich bliskich. Jednak w obliczu choroby nie radzi sobie z myślami. Zapisuje je w miejscu niezwykłym i w niezwykłym też miejscu dla siebie i swojej żony przebywa. Miejsce to stało się ich początkiem. Czy stanie się też końcem?


Albert nie chce nikogo ranić. Rozmyśla i wspomina, a jednocześnie się tłumaczy. Przed bliskimi czy przed samym sobą? Czasem każdy człowiek potrzebuję takiej analizy własnego jestestwa. Co, po co, z kim, dlaczego, jak i gdzie, a nawet do kiedy? Pytania tego typu rodzą się w głowie i nierzadko pozostają bez odpowiedzi. Dobrze, gdy znajdzie się tę właściwą, tę jedyną odpowiednią, idealną. Taką W SAM RAZ. I odpowiedź. I drogę. I osobę, z którą chce się iść przez życie. To dobre, to przyjemne, to W SAM RAZ, ale i to ciężkie, przytłaczające, bolesne...
Profile Image for Timo.
77 reviews1 follower
October 16, 2022
Irgendwie hatte sich mein Lesealltag nur noch um eine To-Do-Liste gedreht; Themen, die mich interessierten, Dinge, die ich wissen wollte oder sollte, viel zu leistungsbezogen in einer bestimmten Hinsicht.
Dieses Buch war ein Versuch, diese Angewohnheit zu brechen, und wieder um des Lesens Willen zu lesen, entspannt und ungezwungen. Es war eine sehr angenehme Erfahrung. Es ist sehr lange her, dass ich ein Buch mehr oder weniger in einem Zug verschlungen habe.
Profile Image for Chiara Bruzzaniti.
70 reviews7 followers
June 2, 2019
L’ho trovato molto simile a “la ragazza delle arance�, gli argomenti affrontati sono grosso modo gli stessi, ma a differenza di altre volte mi sembra che Gaarder non sia riuscito a toccare le corde che intendeva; il discorso pare non arrivare mai ad un vero cuore, ci gira in torno ma non arriva dove sembra volerti portare.
A questo giro non mi ha lasciato molto.
Displaying 1 - 30 of 166 reviews

Can't find what you're looking for?

Get help and learn more about the design.