"Romaneskna biografija švedske kraljice

Kristina je svakako žena vrijedna spomena. Samim rođenjem izdvojila se od ostalih. Naime, prema legendi je kao novorođenče umjesto plačem, sve prisutne pozdravila osmijehom.

Je li Kristinina osebujnost odraz odgoja ili njezina karaktera pitanje je na koje ne znam odgovoriti, međutim sa sigurnošću mogu istaknuti kako ni ova žena iako kraljica nije bila pošteđena stereotipa i predrasuda. Naime, premda je bila vladarica odnosno očeva zakonska nasljednica ipak se od nje očekivalo kao i od svih ostalih žena da preuzme ulogu supruge i majke, a žezlo preda svom suprugu. Kristina se takvim normama odlučno suprotstavila:


,,Ukratko, ako želim na zakonit način stupiti na prijestolje, moram si ishoditi propusnicu koja se zove muž. Što znači da ću biti kraljica samo na papiru, a vladar koji će doista vladati, oprostite na igri riječi, bit će muškarac za kojeg sam se udala, odnosno kralj. A što ako ja kažem da neću? Da mi nije po volji? (��) E pa, žao mi je, ne pristajem. Taj zakon nije pravičan, to je besramno nasilje nad ženom, da bi bila priznata kraljica. A još je besramnije to što mi iznosite prijedloge, a ne prepuštate meni pravo izbora (��)�� (Fo, 2018: 49-50).


Iako je prividno Kristina kao kraljica imala zadovoljena sva materijalna pitanja te mogućnost upoznavanja različitih velikana toga vremena, ipak je postojalo nešto za čime je čeznula, a to je bila sloboda. Stoga se odlučila na abdikaciju��

U djelu je puno pažnje posvećeno njezinom ljubavnom životu, ali ne želim ovdje o tome razglabati jer me taj dio nije toliko zaintrigirao koliko njezino prijateljevanje s brojnim tadašnjim intelektualcima (npr. Descartes), umjetnicima, predstavnicima vlasti��

Tako je primjerice opisan njezin odnos s Molierom. Naime, u vremenu cenzure njegovih djela, ova neustrašiva žena je odlučno stala u njegovu obranu te mu je putem političkih spletki uspjela povratiti ugled. Evo dio iz Molierovog pisma upućenog njegovoj zaštitnici:


,,Imali ste vi pravo, kraljice moja, kula zabrana i cenzura usmjerenih na ‘Tartuffea�� srušena je. Ja sam već bio uvjeren da sam u nekakvoj mreži za ptice u kojoj ne mogu letjeti�� (Fo, 2018: 122).


No Kristina nije štitila samo umjetnike, nego sve potlačene. Pod njezinim krovom su svi odbačeni mogli pronaći zaklon. Nekadašnja kraljica razumjela je taj osjećaj nemogućnosti iskazivanje autentičnosti zbog predrasuda. Tako je uz umjetnike štitila i žene od pohotnih muškaraca, ali i progonjene Židove. Nije se libila iznositi vlastite stavove o tadašnjim gorućim društvenim problemima te stati u obranu onih slabijih. Mislim da sljedeće riječi najbolje iscrtavaju njezinu osobnost:


,,Suosjećam sa svima onima koje je kralj osobno lišio njihovih dobara i prava da se smatraju podanicima njegove krune, ne da bi spasio Crkvu i njezinu svetu vlast, nego da bi napunio izmužene državne blagajne" (Fo, 2018: 127).


Iako priznajem kako sam očekivala kompleksniji pseudopovijesni roman (možda nešto u domeni Marca Balzana), a ne diskurzivnu književnu vrstu, ipak moram priznati kako mi je bio užitak čitati biografiju kraljice Kristine. Stoga preporuka za sve bez obzira je li vole ili ne vole povijest jer je djelo prepuno pikanterija, faktičnih dokaza, ali i fikcije."